Home Vijesti Intervju ISKRENI BOŠNJACI ISPAŠTAJU ZBOG PATOLOŠKIH BOLESNIH CILJEVA POJEDINACA

ISKRENI BOŠNJACI ISPAŠTAJU ZBOG PATOLOŠKIH BOLESNIH CILJEVA POJEDINACA

E-mail Ispis PDF

2008_Iowa_Outstanding_Immigrant_Leadership_AwardInterviju, Abid Talić, VP KBSA 2000 USA, dobitnik nagrade guvernera USA države IAWA

Gospodine Abide, predstavite se našim čitaocima

Prije nego vas upoznam sa svojom kratkom biografijom želio bih da vas pohvalim na ovoj zaista jedinstvenoj prilici mladim perspektivnim liderima Bošnjačke zajednice da prezentiraju svoje biografije široj čitalačkoj publici i da na taj način doprinesu širenju pozitivne i optimističke slike o našoj sjevernoameričkoj Bošnjačkoj zajednici u cjelini. Posebnu zahvalnost i poštovanje želim da izrazim iskusnom Bošnjačkom timu KBSA2000 koji je uspio da prepozna jedinstvenu šansu i prosperitet u promovisanju pozitivnih elemenata u  svome Bošnjačkom narodu uz specifičan focus na konkretne rezultate pojedinca ili zajednice u cjelini i to bez osvrta na socijalno aristokracijsku pripadnost pojedinca o kojem je riječ. Upravo stime sam želio da zapocnem skromnu priču o sebi. Abid Talić rodenom u Sanskom Mostu hladne zime Dec 1974 od oca Sabida i majke Mine Talić. Nemogu a da ovom prilikom ne odam dužno poštovanje svojim časnim roditeljima za sve one kvalitete karaktera koje su ugradili u moju dušu i ličnost tokom moga djetinjstva i odrastanja u Sanskom Mostu isto kao i danas ovdje u SAD. Iako porijeklom iz skromne Bošnjačške familije, bez primjesa aristokracijskog i pre-odredjenog statusa u društvu , moj babo Sabid i majka Mina su kreirali stazu , moga uspjeha stime što su me pomogli da vidim sebe, svoju sredinu i svoj narod u svjetlu poštenja, čestitosti, skromnosti i bogobojaznosti uz konstantan osjećaj brige za drugim za postizanjem viših ciljeva i misije na ovom svijetu. U svjetlu takvog odgoja nakon zavrsene OŠ u Sanskom Mostu odlazim na školovanje u Sarajevo gdje pohadam Srednju Vojnu Školu Kopnene Vojske gdje stičem i učim prva iskustva vezane za geoplitičku situaciju u tadasnjoj SFRJ koja će kao sto nam je svima poznato poprimiti tragične razmjere i mene lično postaviti u veoma težak sigurnosni položaj početkom rata 1992  godine, nakon moga odlučnog “NE” tadašnjem rukovodstu JNA i odbijanju naredjenja da idem u rat u borbu protiv svoga naroda.

Upravo taj kritični moment u mom životu je otkrio anatomiju  dvije suštinske  komponente koje ni sam nisam poznavao u sebi, a to je ljubav prema svome narodu i raspoznavanje bolesnog tkiva istog naroda na osnovu primjera pojedinaca koji su  sebe predali na raspolaganje tadašnjoj vojsci JNA u borbi protiv svoga naroda ne obazirući se na kolektivnu žrtvu već na svoj lični interes i zaštitu sto ih je poslije itekako koštalo.  Period od 1992 godine do 1995 sam proveo u izbjeglištvu u Hrvatskoj, Sloveniji i naposlje u Tuskoj gdje završam gimnaziju prije svoga dolaska u SAD Septembra mjeseca 1995. Sa dolaskom u SAD moj život i biografija poprimaju sasvim novu dimenziju djelovanja i rada što ce evo petnaest godina života u gradu Des Moines-u, državi Iowa i pokazati. Kao i većina nas Bošnjaka u SAD svoju poslovnu karijeru sam započeo sa radom u hotelu, ispočetka poslove fizičke prirode a sa boljim poznavanjem Engleskog jezika moja radna pozicija se je mjenjala iz godine u godinu. Od 2004 godine do danas radim kao Generalni Menadžer hotela Fairfield Inn and Suites West Des Moines gdje imam priliku da svaki dan praktikujem i kontrolišem procese koji su usmjereni prema “servisu drugima” što me naravno inspiriše da sa istom filozofijom pristupam radu za svoju i sa svojom zajednicom. U meduvremenu tokom prošlogodinjih petnaest godina edukacija je bila jedan od mojih primarnih životnih ciljeva tako da sam nakon završene četiri godine fakulteta na Upper Iowa University, odsjek Menadžement , maja 2009 godine uspio da kompletiram program Magistra Javne (Državne) Administracije odsjek  u razvoju poslovnog mendžmentskog talenta u privatnom i javnom sektoru. Nosilac sam nekolicine  poslovnih i profesionalnih priznanja na polju poslovnog menadžmenta. Takodje, trenutno sam na poziciji Presjednika Odbora za Mezarje pri Islamskom i Kulturnom Centru”Bošnjak” u Des Moines-u gdje slobodno, s ponosom a u ime svoje Bošnjačke zajednice u Des Moinesu vodimo zaista imponzantan projekat gradnje tradicionalnog Bošnjačkog mezaraja pod  nazivom “Es-Selam” na prostoru od 120 duluma zemlje koje smo kao zajednica uspjeli da kupimo 2008 godine.

   Koje su aktivnosti Bošnjačke zajednice  Des Moines i Koordinacije KBSA2000 ?

 Sama Bošnjačka zajednica u gradu Des Moines-u, State of Iowa predstavlja u prosjeku 1.33 % ukupne populacije ovog glavnog grada odnosno negdje oko 8000 stanovnika. Sto se tiče šireg područja drzave Iowa bošnjačka populacija broji blizu 15,000 stanovnika uglavnom nastanjeni u širem području grada Waterloo, Iowa City kao i Cedar Rapid-sa, nekih dva sata vožnje od glavnog grada Des Moines-a. U suštini  Bošnjačka zajednica se je pozitivno emancipirala na ovom području naravno povezujući se i radeći na učvršćivanju rada džemata i programa koje se organizuju kroz isti. Konkretno u gradu Des Moines-u djeluju dva džemata, Islamski Kulturni Center “Bosnjak” i Islamsko Kulturno Edukativni Center “Ezan” koji okupljaju recimo 3000 – 4000 naših džematlija sto je solidna cifra medjutim naravno da to može biti i bolje i mnogobrojnije. Uz sve rečeno lično  sam uključen kroz aktivnosti ICC”Bošnjak” i kao koordinator KBSA2000 nastojim da iniciram aktivnosti bazirane na spomen i sjećanja na žrtve palim šehidima tokom svima nam poznatog ratnog perioda od 1992-1995 godine učestvujuci u organizaciji manifestacija prisjećanja na genocid počinjen nad bošnjačkim narodom u opštinama Prijedor i Srebrenica. Upravo ove godine sam inicirao diskusiju unutar State of Iowa Legislative government sa ciljem  historijske proklamacije i Rezolucije za genocide u Srebrenici i Prijedoru na državnom nivou. Istovremeno, u procesu sam kreiranja Bošnjačko-Američke Asocijacije za State of IOWA koja će ako Bog da ne samo integrisati i učvrstiti rad Koordinacije KBSA2000  već obuhvatiti širi dijapazon svih naših Bošnjačkih aktivnosti u ovom dijelu Amerike sa fokusom na kulturu, biznis, edukaciju i u uopšten razvoj zajednice u cjelini.

 Da li je omladina uključena u rad vaše zajednice i u kojem procentu?

 Kad je omladina u pitanju  moram da budem malo više kritičan po tom pitanju, ne zbog omladine nego zbog nas odraslih i zrelih Bošnjaka koji prepuštamo omladinu samu sebi i na emanet da se snalazi u jednoj veoma kompleksnoj sredini gdje pitanje identifikacije ličnosti ostavlja dugorocne oziljke na mladim ljudima.  U gradu Des Moines-u imamo jako mnogo pametnih i ambicioznih mladih ljudi sa završenim fakultetima, magisterijima ali malo njih je okrenuto historiji svog porijekla, i željom da radi za zajednicu. Sto se tiče džemata tu je organizovanost na zavidnom nivou sa omladinskim sekcijama koje djeluje u obadva dzemata medutim to nije dovoljno. Ono sto nam je potrebno je reprezentacija na društvenom nivou povezana sa širim aspektom djelovanja koja će se aktivno integrisati u poslovno/političke/kulturne vode mozaika prostora na kojem živimo.Moja iskrena nada i želja je da to ostvarimo putem asocijacije koju sam već spomenuo sa Koordinacijom KBSA2000 kao kičmenim stubom rada iste.

Nedavno ste nagrađeni od Guvenera države IOWA. O čemu se radi?

Iskreno, uvijek sam smatrao i smatram da sve nagrade i priznanja koje sam u dosadašnjem životu dobio su rezultat podrške ljudi i naroda kojem pripadam. Mislim da interpretacija nagrade se može svesti na moju dužnost i obavezu prema nasim palim šehidima i njihovoj žrtvi u borbi za pravo i dostojanstvo svoga naroda. U mome konkretnom slučaju moj rad na širenju Istine o Bošnjačkoj žrtvi je rezultovao priznanjem  za dati doprinos tome cilju ali važnije ot toga svega je dugo očekivana Rezolucija u Senatu države Iowa dolazećeg Januara 2011 godine.

 Kako ocjenjujute protekle Susrete Bošnjaka u St. Louisu kao i aktivnosti Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000?

 Mislim da je KBSA2000 reći ću to na nas bošnjački način “ osvjetlao obraz” pred svojim narodom i pokazao svoje iskrene ciljeve i namjere da nastavi svoj istinski put na kreiranju dugoročne platforme našeg opstanka i djelovanja na ovim prostorima. Ne mogu a da ne odam dato postovanje Koordinaciji KBSA2000 St.Louis na celu sa Amirom Karadžićem, Hidajetom Suljićem i nasim Osmanom Nanićem kao i svim ostalim koji su svojim teškim  radom, pronicljivošću i nadasve karakterom uspjeli da budu “pravi domaćini” u cijelom procesu.

Sto se tiče aktivnosti KBSA2000 zadovoljan sam sa činjenicom da smo ostali dosljedni principima rada iz orginalnog statuta 2000 godine kao i temama o kojima se je raspravljalo za okruglim stolovima tokom trodnevnih susreta. Istinski smatram da donešene rezolucije predstavljaju orijentir za naš buduci rad i djelovanje i da samo uz emancipaciju istih možemo kreirati trasu za budućnost našeg naroda na ovim prostorima. U kontekstu gore navedenog takode smatram da budući susreti KBSA2000 u Phoneix , Arizona trebaju da pokažu bolju konsolidaciju, uvezanost i strategisko djelovanje naše dvije čelne organizacije ovdje na sjevernoameričkim prostorima KBSA2000 i IABNA, jer to možemo i moramo da uradimo.Mislim da su susreti u  St.Louisu pokazali  i nedostatke koordinacije rada rezultujuci u slobodno tako mogu reći  nekoncepiranoj strategiji svecane večere koja je nažalost razotkrila i svima nama poznato “duplo lice” naših unutrašnjih previranja i neopredjeljenosti uz koga stati i sta podržati sto se u Phoneix-u nesmije dogoditi. U svemu tome KBSA2000 je ostao stub “ispoštivanja dogovorenog” neovisno od pokušaja lobiranja raznih gupa da se pojedini clanovi UO KBSA2000 uključujići i mene samog odvoje od nukleusa dogovora izmedu KBSA2000 i organiatora susreta u St.Louisu.

 Vi  ste podpredsjednik Upravnog Odbora KBSA2000, kakva je vaša vizija budućnosti  te organizacije?

 KBSA2000 je organizacija sa velikim potencijalom i unikatnom pozicijom u ovome društvu odigrava historijsku ulogu u procesu emancipacije Bosansko Američko Kanadskih građana na ovim prostorima. Moja vizija KBSA2000 se zasniva na potrebi identificiranja i kreiranja momentuma našeg nacionalnog opstanka baziranog na principima demokratije, sekularnog društva i asimilacije naših Bošnjačkih kvaliteta u sklop pozitvnih vibracija prostora na kojim živimo. Naime, dosadašnja iskustva su nam pokazala da bez integracije interesa, ciljeva svih resorsa naše zajednice nećemo uspjeti da se učvrstimo na globalnom planu djelovanja sa snažnim i konkretnim uticajem na dešavanja u našoj nam matici Bosni i Hercegovini. Kako to ostvariti? U mojim očima ja vidim potrebu da se fokusiramo na tri aspekta našeg djelovanja na: lokalnom,regionalnom i naravno kontinentalnom nivou. Mislim da su dosadašnji napori išli obrnutim procesom što je dovelo do odredjene krize u povezivanju institucija sa nukleusom svih dešavanja i KBSA 2000 kao centrom tog nukleusa. U ostvarivanju zadate vizije svaki bosanskohercegovački lider treba da shvati da njegov lični uspjeh ne predstavlja ništa spektakularno bez doprinosa uspjehu svoga naroda u cjelini što naravno iziskuje zvakanje svoga ličnog ega za više ciljeve zajednice. Svima nama je to historijska i moralna dužnost prema sebi, svojim najmilijima kojih više nema bilo kao žrtvama rata ili genocida u Bosni i Hercegovini kao i obaveza prema našoj djeci i generacijama koje dolaze iza nas. KBSA2000 je idelna odskocna daska za ova nastojanja gdje putem otvaranja mogućnosti članstva i pristupu organizaciji bilo na poslovnom, kulturnom, kreativnom nivou možemo da stvorimo atmosferu doprinosa globalnom uspjehu. U svrhu gore navedenog cilja mislim da kreiranjem lokalne strategije djelovanja i komiteta za ujedinjavanja resorsa naše zajednice na političkom, kulturnom i društvenom nivou možemo da stvorimo optimalne uslove za razvoj nacionalne krovne institucije KBSA2000.U ovome momentu posebnu pažnju bih skrenuo na nužnost, potrebu, i poziv mladim, perspektivnim, školovanim Bošnjacima da se obrate UO KBSA2000 da se okrenu svojoj zajednicki da upišu svoja imena u historiju bosansko hercegovačkog americko nacionalnog uspjeha u mozaiku ostlaih kultura koje žive i rade u SAD.

 Koji su po vama uzroci protekle krize u Kongresu Bošnjaka?

Iskreno, veoma senzitivno pitanje koje ću nastojati da vrlo kratko i na što jednostavniji način odgovorim. Mislim da je glavni uzrok krize nemogucnost raspoznavanja važnosti timskog rada baziranog na emancipaciji intelekta svakog pojedinca koji na bilo koji način doprinosi progresu zajednice u cjelini pod uvjetom da taj isti rad odslikava “servis” za dobro drugima. Šta želim s time reći, to je da temelji i postulati KBSA 2000 kao što je USTAV, GLASACKA PROCEDURA, MANDATI i ostali krucijalni elementi institucionalnog djelovanja nisu smjeli da budu individualne ekskurzije pojedinaca bez kompromisa i dogovora sa kičmenim stubom organizacije ljudi koji su KBSA kreirali u 2000 godini. Istovremeno, pojam “intelektualnog elitizma” u našim bosansko hercegovačkim intelektualnim krugovima i takoreci “držanje na visokoj nozi” nas vodi u propast širih razmjera. Jer ukoliko mi intelektualci nismo spremni da se očistimo od cinizma, želje za pozicioniranjem i titulama, u koliko ne prigrlimo svoj narod srcem i imanom zato što ponosno i sa obrazom hodaju, žive, i stvaraju buducnost sebi i drugima nakon devet genocida počinjenih nad njima samima šta možemo očekivati nego “krizu”. Sa zadovoljstvom mogu istaći da KBSA2000 je prevazišao tu istu krizu identiteta i da upravo gore navedena platforma je metodoligija i princip rada  koji želimo da primjenimo u radu sa našom zajednicom, našim džematima, našim Bošnjacima i Hercegovcima uz dostojanstvo i karakter na koji nas krvava bosansko hercegovačka historija obavezuje.

 Dugo ste uključeni u rad Islamske Zajednice u vašem gradu, šta se dešava danas sa IABNA-om i da li je poslije SABORA u Jaksonvillu spašena ova organizacija od cijepanja iznutra?


Za Jaksonvill, Florida važno je spomenuti da su i IABNA i KBSA2000 ostali zajedno u momentu kada je to bilo i najkritičnije vrijeme za obe organizacije. KBSA2000 je sa svojom podrskom Glavnom Imamu poštovanom Senad ef. Agiću i naravno svim drugim liderima i džematima unutar IABNA jasno pokazo i u djelo pretvorio svoj nijet i namjeru odslikavajući proslost , podržavajući sadašnjost i kreirajuci budućnost za rame uz rame zajednički rad u cilju preventive bilo kojeg vida cijepanja iznutra kako jedne tako i druge organizacije.Mislim da sav dosadašnji rad KBSA2000 to do sada i odlslikava što će dolazeći susreti u Phoneix –u potvrditi i pokazati.

 Zagovornik ste striktnog odstranjivanja bolesnog bošnjačkog tkiva od zdravog. Recite šta podrazumjevate pod tim?

 Ja to zovem “rak rana”. Kao i ljudsko tijelo tako i jedan narod treba da mijenja svoju bioritam, svoj način života, rada, pogleda na prošlost, razumjevanje sadašnjosti i kreiranja budućnosti. Ako to gledamo u alegoricnom smislu mi Bošnjaci zaista treba da se zagledamo u anatomiju našeg Bošnjačkog historijskog tkiva i da detaljno analiziramo šta je to “zdravo tkivo” našeg duha, naše istine, naše samorganizovanosti i da na osnovi tih istih pozitivnih rezultata razumijemo i analiziramo naše uspone i padove kako u prošlosti tako i u sadašnjosti i budućnosti. Onog momenta kada budemo svijesni svoga “Bošnjačkog” bioritma i šta nam to kao narodu ne odgovara na osnovu uvjerenja o doživljenim iskustvima tada cemo moći da raspoznajemo “šumu od drveća” a  u stvari imat ćemo metode odbrane za ostranjivanje “rak rana”  našeg zdravog duha, misli, ideje.Iako suviše alegorican u svome izlaganju, smatram da ta ista “rak rana” u ovome momentu se može odlsikati u kontekstu borbe  za “intelektualan elitizam”. Nažalost medju našim školovanim i obrazovanim ljudima gdje se upravo “zdravo tkivo” a to je nas obični Bošnjačko-Hercegovački narod stavlja u drugi plan, na marginu, i ispašta patološko bolesne ciljeve idolizacije pojedinaca, stranki ili institucija koje predstavljaju.

 Na kraju nam recite kojim putem trebaju krenuti Bošnjaci u SAD-u?

SAD je sekularna država zasnovana na principima sekularizma, demokratije i konstitucije koja predstavlja okvir svih djelovanja u ovoj nama dragoj državi koja nam je svakako ponudila dobrodošlicu i zaštitu u momentima kada nam je bilo najteže. Mi Bošnjaci treba da iskoristimo vec postojece mogućnosti i resorse za proaktivni prosperitet naše zajednice i da na neki način kopiramo već uspješne forme rada i organizovanja na ovim prostorima. Konačno je vrijeme da se oslobodimo “učahurenja” u školjki svojih misli, svojih ideja i da napravimo transformaciju kroz focus na kreiranje aparata koji će da započnu process date afirmacije. Mislim da kao prvi korak treba da kreiramo “ Chamber of Commerce” ili jednostavinije rečeno “ Poslovno Privrednu Zadrugu” svih bosansko hercegovačkih biznisa na teritoriji SAD, da emancipiramo članstvo i važnost uvezivanja  u nacionalnu poslovnu asocijaciju koja će ne samo lokalno vec i internacionalno uvezati našu snagu za razvoj zajednice ovdje u SAD a naravno i naše matice Bosne i Hercegovine…Ovom prilikom želio bih da vam se zahvalim na zaista opširnom interviju, mogućnosti elaboracije odredjenih ideja koje zajedno u radu sa KBSA2000 želim da vidim da se pretvaraju iz riječi u djela.

Ažurirano ( Ponedjeljak, 25 Oktobar 2010 00:37 )  
English French German Italian Russian Spanish

New York Times

NYT > Home Page